Rok Zelenko   ♦   Djela



Studio Porton


Rođen je 1951. godine u Ljubljani. Njegovi roditelji bili su među osnivačima umjetničke kolonije u Grožnjanu. Poslije završenog studija slikarstva na Akademiji za likovnu umjetnost u Ljubljani, on seli u Grožnjan. 1980. godine ženi se Leonidom Bernetič i tada se nastanjuju u zgradi u kojoj se nalazi galerija. U sedamdesetima i osamdesetima Rok Zelenko obavlja različite javne dužnosti  u umjetničkoj koloniji organizirajući kulturne programe i kulturološka istraživanja. Surađuje u životu muzičkog kampa, u uličnim predstavama, s arhitektonskim studijima te restauratorskim radionicama. Godine 1998. seli se u Izolu, Slovenija, ali nastavlja raditi u svom ateljeu u Grožnjanu.

Njegova osnovna aktivnost su slikarstvo i keramika. Njegov slikarski opus od oko tisuću osamsto slika u tehnici ulja ili akrila na platnu podijeljen je u nekoliko tematskih ciklusa:

  • "Istarske noći"
  • "Crveno"
  • "Uspomene iz sna"
  • "Grad"
  • "Inferno"
  • "Muze"
  • "Mora"
  • "Genesis"

Osim nekoliko tisuća komada keramičkog nakita i tanjura izradio je i nekoliko monumentalnih keramičkih kompozicija uključenih u arhitekturu, koje se nalaze u širem području Grožnjana. Svoje je radove izlagao na preko 150 samostalnih i približno isto toliko kolektivnih izložbi diljem Europe.

Aktivnosti:

SLIKARSTVO
MONUMENTALNA KERAMIKA
MALA (DEKORATIVNA) KERAMIKA,
UREĐENJE ENTERIJERA I EKSTERIJERA
GRAFIČKO OBLIKOVANJE I ILUSTRACIJA
KULTUROLOŠKA ISTRAŽIVANJA I IZDAVAŠTVO
RESTAURIRANJE SLIKA



ŽIVOTOPIS

28. listopad 1951. – Rok Zelenko rođen je u Ljubljani. Otac Karel studira na slikarskoj specijalki, majka Sonja Rauter, diplomirana kiparica, predaje na Školi za primjenjenu umjetnost u Ljubljani. Obitelj živi kod njezinih roditelja u Kamniku.
1960. – Umire djed. U listopadu obitelj seli u novosagrađenu kuću u Ljubljani.
1965. – U ožujku prvi put dolazi u Grožnjan, gdje roditelji  unajmljuju kuću.
1966. – Upisuje se na  ljubljansku II.gimnaziju.
1970. –Polaže prijemni ispit na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani. Studira na slikarskom odjelu kod profesora Janeza Bernika i Kiara Meška.
1975. – Uz stipendiju Moša Pijade dva mjeseca boravi u Londonu. Na ljeto diplomira, krajem godine odlazi  na služenje vojnog roka u Prokuplje.
1977. – Primljen je u Društvo slovenskih likovnih umjetnika.
1978. – Prva samostalna izložba u Bežigrajskoj galeriji u Ljubljani.
1980. – Dana  4. listopada vjenča se s Leonidom - Leom Bernetič iz Izole.
1982. – Sa suprugom osniva i otvara Galeriju Porton. Rođenje sina Marka, a 1984 drugog sina Martina.Početkom osamdesetih postaje član Likovne radionice Opatija.
1984. – Izlaže u Studiju galerije Karas u Zagrebu. Postaje član ULUPUH - a i Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeka. Postaje tajnik Udruženja likovnih, kulturnih i javnih radnika Grožnjan. Promovira i preuzima organizaciju projekta Povijesna baština Grožnjana.
1985. – Ostaje pola godine u bolnici zbog upale perifernih živaca.
1987. – Završava izgradnju atrija Galerije Porton. Kiparske i klesarske radove izvodi  Aleš Pirnat.
1988. – Izlaže u Waterloou, Belgija, u studiju galerista Camillea Lejeunea. Surađuje s umaškim galeristom Marinom Cettinom.
1989. – Prva izložba u Galeriji Margelik u Munchenu. U Grožnjanu upoznaje Jurgena Karwelata i Kirsten Hoffman. Izabran je za predsjednika Umjetničkog savjeta Gradske galerije Fonticus Grožnjan.
1990. – Rok Zelenko je među inicijatorima i osnivačima Art cluba Grožnjan. Na poziv milanskog slikara i kritičara Franca Migliaccia, organizira izložbu  grožnjanskih stvaralaca u Trezzanu sul Navigliu/Milano.
1991. – Nakon izbijanja rata, među organizatorima je humanitarnog projekta te organizira humanitarne izložbe u Rijeci i Klagenfurtu, Austrija.
1992. – Izložba ciklusa slika Inferno u prostorijama muzeja Wilmersdorf u Berlinu.
1997. – Izložba Inferno predstavljena je u muzeu Schloss Moritzburg u Zeitzu, Saška-Anhalt.
1998 – Franco Migliaccio organizira izložbu Inferno u Circolo Culturale Bertolt Brecht u Milanu. Iste godine izlaže sa suprugom i venecijanskom slikaricom Sandrom Masato u Scuola dei Calegheri u Veneciji. U Izoli kupuje stan na Velikom trgu 8. Tu živi sa sinovima, koji studiraju. Postaje predsjednik Umjetničkog savjeta Društva likovnih umjetnika Insula.
1999 – Izdaje publikaciju Grožnjanska kronika – Slovenci u gradu umjetnika, posvećenu 100. godišnjici slovenske udruge likovnih umjetnika.
2000. – Sudjeluje u projektima umjetničkog pokreta Hermetički kromatizam. Koncipira ciklus izložaba Arheologija budućeg zajednos kolegom Giampietrom Vianellom Casisom iz Italije. Prvu izložbu u Umagu otvara ravnateljica Muzeja grada Umaga Narcisa Bolšec Ferri. Kao predsjednik Nadzornog odbora sudjeluje  u razrješavanju teške financijske krize Saveza društava slovenskih likovnih umjetnika u Ljubljani.
2005. – Povodom  očeve 80. godišnice priprema ciklus izložaba Obitelj Zelenko. Uz sudjelovanje obitelji, realizira keramičku fasadu Aquariuma u Umagu.
2007. -  Sa sinom Markom izrađuje kiparsko -  keramičku kompoziciju u atriju zgrade Riva u Umagu.
2008. – Međunarodni izložbeni projekt Slika arhitekture – Arhitektura slike u Italiji, Sloveniji i Hrvatskoj. U vrtu  arhitektice Rite Počekaj u Mužolinima Donjim uz pomoć sina Marka postavlja keramički reljef Amazona.
2010. – Rodi se unuka Tita, umire majka Sonja.
2011. – Uz suradnju sina Martina, izdaje knjižicu Grožnjan – Grisignana, Istarski grad umjetnika. Ostaje raditi dva mjeseca u Parizu.
2012. - Surađuje u projektu uličnog teatra profesorice Jane McMahan iz New Yorka.
2013. – S sinom Markom postavlja keramički reljef Proljeće u vili Markota u Baredinama.

 

Nives Marvin: INTIMNA KONOTACIJA  U LIKOVNOM OPUSU ROKA ZELENKA

Rok Zelenko, godine 1975. diplomirao je slikarstvo na ljubljanskoj Akademiji likovnih umjetnosti s diplomskim radom Problem realizma u slikarstvu, jedan je od rijetkih slovenskih slikara i keramičara koji nastavlja tradiciju figurativnog izraza. Uvid u njegov cjelokupni stvaralački opus, otkriva nam i identifikaciju s ambijentom koji je poslije završenog studija odabrao za svoj dom. Istra je -  od 1980. godine, kada je osnovao obitelj u Grožnjanu, a 1998. seli u Izolu; uvijek  definirala njegov stvaralački modus vivendi. Več če kao srednjoškolac, sredinom šezdestih, s ocem često boraviti u tom zanimljivom istarskom zaleđu, ponajviše u Grožnjanu, otkrivajući njegovu prirodnu i arhitekturnu topografiju, pogotovo posebnu svijetlost i mističnu atmosferu. I danas su to prepoznatljivi motivni segmenti brojnih prikaza u različitim slikarskim tehnikama te keramici, određujući autorovu poetiku, neopterećenu aktualnim trendovima. Autor svakako pripada krugu pionira i aktera tog jedinstvenog fenomena decenijskog djelovanja grožnjanskog umjetničkog kruga.
Inače, Rok Zelenko se već  u dječjim godinama suočavao s  dražima likovnog stvaralaštva majke Sonje, poznate keramičarke i oca Karla, uvaženog likovnog  stvaraoca, koji je omogućio, da mu sin već u studentskim godinama  upoznaje europske prijestolnice umjetnosti te brojne, i strane, likovnjake, muzičare, književnike, koji su drugovali u gradu umjetnika, Grožnjanu. Čini se, da je odluka o nastavku studija na likovnoj akademiji bila samorazumljiva.
Svijet motiva koje Rok Zelenko obrađuje, bez obzira na izabrani medij, slikarski ili keramički, uvijek je prepoznatljiv: krajolik s karakterističnom  florom, vedute s različitom dnevnom svijetlošču i njezinim otsjajima na kamenim fasadama i ostalim elementima arhitekture, morski pejsaži ili prikazi s ljudskom figurom, aktovi i portreti,svi su oni koloritom i kompozicijom autorski prepoznatljivi. Kroz desetljeća je stvorio više slikarskih ciklusa, na čiji sadržaj upozoravaju nazivi: Istarske noći, Artisti, Crveno, Lea, Mediteran, Mit, Muze, Grad, Inferno, Mora, Genesis, Slika arhitekture, Uspomene iz sna i Pariz. Realistički iscrtani segmenti protuteža su samo bojom određenim pozadinama, tako da su prikazani događaji i priče akcentirani posebnom kozmičkom atmosferom. Posebnu ulogu uvijek ima svijetlost; u suncem užarenoj ili misterioznim  tminama, mi prepoznajemo mistiku ruralne Istre ili  fluid primorskih gradića i europskih metropola bez premca, koje senzibilni likovnjak osjeti i doživljava,te ih u odabranom mediju ponovo materijalizira. Slikanje mu nikada nije puko dokumentiranje stanja: konkretan motiv samo je onaj direktni vanjski izazov koji oslobađa unutarnje stvaralačke energije. Duhovna, mitska, prirodna i urbana datost i konkretni ambienti interpretirani su kao najsubjektivnija iskustva, uvijek uvjetovani  isključivo unutarnjom kreativnom nuždom. Zbog toga ponegdje nalazimo djelomične stilizacije ili deformacije; i namjerne disproporcije. Neki prikazi djeluju kao priče iz mašte u kojima nema mjesta za dobiti suvremene civilizacije. I Zelenkove slike, kao i keramika, posebne su, fantazijom snova i misterijom preplavljene poruke,koje nam, u estetsko- dekorativnom opuštanju dopuštaju oslobađanje fantazija, snova, ali  i razmišljanje o prošlosti i sadašnjosti, o značenju i ulozi elementarnog i autohtonog i sadašnje tehnološke kaotične stvarnosti. Usprkos prepoznatljivim konkretnim prizorima te su slike spokojne, vode nas u posebnu tišinu i meditativnost, gdje nema stresa i destruktivnosti. Žive vlastiti život, koji je – neovisno o vanjskim utjecajima i suvremenim likovnim tokovima – najautentičniji psihogram autorove nutrine.
Usprkos povezanosti s tradicijom pejzaža, u nekim se prilikama Rok Zelenko u svom mediju odaziva i na aktualne događaje u okolini. U početku devedesetih on stvara ciklus Inferno, kao krajnje intimni samogovor odogađajima u tadašnjoj Jugoslaviji i o ratu u Hrvatskoj koji se uslijedio; istotako, nije ostao stvaralački indiferentan ni prema užasima u Bosni i Hercegovini.
Kolorit je zasigurno osnovno izražajno Zelenkovo likovno sredstvo. Ponajviše upotrebljavana i prepoznatljiva su plavetnila, u rasponu njihovih vrijednosti i nijansi od najtamnijih do transparentno sinjih; ona dominiraju površinom platna. Autor im promišljeno dodaje aplikacije drugih, hladnih ili toplih boja, te tako još i pojačava beskonačne dimenzije plavetnila. Time ostvaruje osvijetljene i zasjenjene partije, a time iluziju prostora. Osim materijalnih i simboličnih značenja, slike su nosioci posebne mistične kozmićne atmosfere, a na nekim prikazima skoro dječjeopuštenog raspoloženja.
Misterioznom mjesečinom osvijetljeni pejzaži, kadrovi starih gradova i sela te žanrovski prizori, ili suncem zažarene plaže, gdje element zemlje prijelazi u element vode, a taj u element zraka i vatre oni su prabitni, svakako sugestivni vanjski uzroci i draži, koje uvijek iznova tjeraju slikara u stvaranje.
I baš su boje sredstvo koje autoru omogučuje, da sve što vidi  i osječa realizira u brojne interpretacije, u nove sadržajnosti, koje su intimna materijalizacija konkretnog i duhovnog, a istovremeno postaju univerzalni simboli. Figurativni motivi prirodni su sastavni dio modusa vivendi senzibilnog likovnjaka te njegovo sredstvo izražavanja dimenzija koja vidi i osjeća, a koje znanjem , iskustvom i mudrošću interpretira u kolorističke prikaze krajnje subjektivnog doživljaja određenog vremena i prostora.